Skoro sam pročitao dve antologije srpske poezije ili pesništva, obimom selekcije manju književnog kritičara Zorana Mišića (1963.) i datumom nešto mlađu, dosta obimniju i luksuzno štampanu antologiju proslavljenog pesnika sa velikim brojem reizdanja, pisca i akademika Miodraga Pavlovića (1964.).
Postoje brojne odudaranja odnosno pesme koje Pavlović smatra nedostojnim uvrštavanja a pronašle su svoje mesto u Mišićevom izboru.
Lični savet malobrojnim interesentima srpske poezije i njena istorija je da uzmu obe knjige, uporede sadržaj ne bi li imali uvid u razliku pesama, pročitaju ih, ali na kraju dana Pavlovićeva antologija, znalački sastavljena, propraćena obimnim podetaljnim predgovorim i pogovorom, istorijskim pregledom, rečnikom i objašnjenjima, u krajnjoj liniji sa lepšom štampom i knjigom većeg formata.
Meni je zanimljivo da Pavlović odabira najveći broj pesama Jovana Dučića, Miloša Crnjanskog i Vaska Pope.
https://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/poezija/antologija_sp/index.html